SVET U NAMA, SVET OKO NAS: IPAK, TO SU SAMO GLUMCI

Kad je moja generacija još vukla šerpice po pesku i kasnije u ranoj mladosti, znala je samo za kafanske skandale voljenih glumaca. U vreme današnjih klinaca, glumci i glumice su postali, uz političare, glavni skandal majstori.

 

A to je nekako počelo sa devedesetim i počinjenim dvostrukim ubistvom, čiji je izvršilac bio popularni glumac, koji je zbog toga poduže bio na robiji. Onda, isto devedesetih, jedan manje poznati glumac je uhapšen kao diler droge. Glumac koji je postao širom Srbije poznat po ulozi kontroverznog srpskog vladara postao je upravnik nacionalnog teatra, a zbog neslaganja sa njegovim metodom upravljanja, više glumaca je napustilo nacionalnu teatarsku kuću. On sam kao političar se nije proslavio, kao ni mnogi pre i posle njega.

Nije politika jedini greh glumaca, bilo je tu ubistava najbližih u drogiranom stanju, alkohola, obljube maloletnog dečaka, seksualnog predartorstva, optužbi za silovanje i ko zna šta će se još desiti, ili će ih neko sa razlogom, ili bez dokaza optužiti. A neko je davno rekao, glumci su samo glumci, dodao bih i velika deca.

Kažu, a nikad tu tvrdnju nisam proverio, da je u SR Nemačkoj, pre ujedinjenja važilo, da se više sati, a možda i čitavih dvadeset i četiri sata po odigranoj predstavi glumci oslobađaju od krivične odgovornosti, ako počine neko krivično delo. Nije poznato, bar meni nije, koliko je bilo zaista razloga da tako nešto i bude primenjeno.

Glumci su glumci, a život je život, pogotovo na ovim nesrećnim prostorima u guravim vremenima, a ubistva, dilovanje, narkomanija, političarenje, obljube maloletnika, seksualno zlostavljanje, kockanje, bankrotstvo i zaduživanje, su ipak ekcesi, od kojih nije imun mnogo veći broj onih među nama u gotovo svim profesijama. Bez glumaca se ne može, oni su tu da nas nasmeju, ali i rasplaču, ispune dušu kad je teško, za razliku od šmiranta u ulogama onih koji odlučuju o našim sudbinama, a koje nazivamo političarima.

Ipak glummcima se gotovo sve prašta, sem glumatanja. Koliko je teško bez onih najboljih među izvođačima glumačikih radova, osetili smo proteklih dana kad su nas zauvek napustili Mira, Boris, Vlasta, Zafir. Kakav bi svet bio bez glumaca, verovatno još mnogo gori, oni nam samo pokazuju kakvi smo mi sami. Znali su to dobro Šekspir, Molijer i naš Ljuba Simović.

Autor Dušan Darijević

PressLider

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *