Prerast u selu mladosti Miloša Velikog

Dobroselica, Zlatibor – Kakva je ovo neobičnost, zapitaju se kod pećine-kamenog mosta u Dobroselici znatiželjnici koji odmor na Zlatiboru koriste da prokrstare ovom planinom. A onda pored ovog čudnog dela rukom prirode klesanog spaze tablu koja ih obaveštava da je to prerast (prerasti su prirodni kameni mostovi), koja je u narodu ovog kraja poznata kao Točkovička pećina ili Šupljica.

Prerast u Dobroselici, foto: Slobodan Jovičić

“Do pećine vodi put preko Vodica, zatim preko prevoja Marjanski presedo, odakle se spušta do njenog južnog otvora. Prerast je u vidu prirodnog mosta koji nastaje obrušavanjem pećinskih tavanica iznad vodenog toka. Kroz pećinu teče potok, nekadašnja ponornica“, napisano je ovde.

Voda je, dakle, ovuda tekla i erozijom od pećine u dugom vremenu uspela da napravi kameni most. Kažu da ova prerast po svojim dimenzijama spada među šest najvećih kamenih mostova u Srbiji (visok 12 metara na gornjem ulazu, a na izlazu 16 metara). Ima zapisa da je ta prirodna retkost jedini takav geomorfološki objekat u zapadnoj Srbiji i da se nalazi na listi nacionalnog geonasleđa.

Prerast je na dvadesetak kilometara od turističkog centra Zlatibora i sasvim blizu središta Dobroselice, lepog zlatiborskog sela. U prerasti se, pričaju, narod skrivao od neprijatelja tokom stradanja i ratova, u ovim šupljinama ponekad skrivao municiju, a ima predanja da su nekad ovde nalazili i zlato. Kod prerasti je doskora bila jedna kruška koju je, kako se u narodu ovog kraja prenosi, u mladosti zasadio nekadašnji knjaz srpski Miloš Obrenović.

On je, rodom iz požeške Gornje Dobrinje, ostavši u siromaštvu kad mu je otac umro oko 1800. godine mlad došao na Zlatibor i tri godine služio u Dobroselici kod trgovca stokom Aksa Ječmenice. U to doba trgovci su stoku otkupljivali u jednom, a prodavali u drugom kraju, stada goneći kilometrima. Takav posao mogli su da rade samo sposobni a neoženjeni momci, odvojeni od kuće i porodice, vični jahanju i radu sa stokom, ali i vešti u rukovanju oružjem jer je trebalo stada sačuvati od hajdučkih zaseda i divljih zveri. Mladom Milošu je to uspevalo, pa je za kratko vreme na taj način prošao široke prostore, čak i do Venecije, upoznavši karaktere i način života ljudi. Potom je prešao kod brata Milana koji je započeo svoju trgovinu stokom, da bi kasnije postao ustanik, hrabar ratnik, vojvoda, knjaz Srbije i Miloš Veliki, kako se danas novi auto-put po njemu naziva.

Planinari kod prerasti u Dobroselici, foto: Slobodan Jovičić

Sada u Dobroselici, selu Miloševe mladosti, ima planova da mu naprave spomen-česmu. Možda i zato što postoji legenda da je zaslužan i za ime sela. Jer nekad se ovo naselje zvalo Zloselica, pa kazuju da je Miloš, kad je jednom kao vladar ovde bio lepo dočekan i dobro ugošćen, naredio da ga preimenuju u Dobroselica. Nije potvrđena osnovanost te priče, tim pre što ima i starija legenda da se ime Zloselica promenilo u Dobroselicu još u srednjem veku i to po naredbi cara Dušana, ovde vrlo ljubazno dočekanog.

A znamenitost sela je i stara crkva brvnara, koja će za dve godine obeležiti tačno dva veka postojanja. U njenoj porti su tri visoka bora stolovaša stara oko tri i po stoleća, zakonom zaštićena. U nevelikom dobroseličkom hramu nalaze se vredne ikone koje su naslikali Janko Mihailović Moler i Aleksije Lazović.

(Objavila “Politika“, autor Branko Pejović)

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *