Ratnik sa puškom i kistom

Mnoge nepoznate junake Velikog rata, stradale i preživele, „Politika”, subotom, već treću godinu izbavlja od zaborava. Danas ćemo o jednom poznatom, blagodareći njegovim rukopisu „Uspomene”, koji se čuva u Vojnom muzeju u Beogradu. Reč je o slikaru Živoradu Nastasijeviću, jednom od četvorice braće najpoznatije umetničke porodice u Srbiji.

Živorad Nastasijević u Alžiru 1917. godine, politikia.rs
Živorad Nastasijević u Alžiru 1917. godine, politikia.rs

Živorada je atentat u Sarajevu zatekao na likovnim studijama u Minhenu. Kakve sad studije! Otadžbina je u opasnosti, i sa dvanaestoricom drugih srpskih studenata, vozom preko Poljske, uputio se u Rusiju, odatle u Rumuniju, pa lađom uz Dunav do Negotina. Teretni voz ga doveze do Stalaća, pa do Čačka – rodni Milanovac je već pred nosem. Otac mu nabavio oficirski štof za uniformu i, uskoro se dvadesetogodišnji Živorad obreo u drugoj četi Đačkog bataljona (1.300 kaplara) u Skoplju. „Tu sa mnom bude Stanislav Vinaver, pesnik, dva brata Borisavljevića iz Milanovca…”, piše u „Uspomenama”.

Prvo vatreno krštenje Živorad je imao kod Lazarevca gde se, njemu i njegovim drugovima, predalo 1.200 Čeha. Kasnije će doznati da je „ova bitka što smo je dobili nazvana Kolubarska bitka”. U proleće 1915, Živoradov puk je kod Strumice u borbi sa bugarskim komitama. Tu će, po zapovesti komandanta bataljona, naslikati „Golgotu” koja će biti postavljena u kapelu izginulim Srbima kod Strumice.

Ali, Makenzenova ofanziva je primorala glavninu srpske vojske da, sa mnogo naroda, krene u povlačenje preko Kosmeta i Crne Gore ka Albaniji. Pritisak Bugara je i Živoradove saborce iz Đačkog bataljona usmerio ka Albaniji. Sa njima je bila i čuvena Engleskinja Flora Sandes, teško ranjena u bici kod Bitolja. Kako-tako Živorad se obreo u Draču i evo prvih utisaka:

„Dođem s Florom u Drač. Ona ode da potraži Engleze, a ja u restoran Adriatik da ručam. Puno sveta i mnogo civila Srba, ljudi i žena. Za jednim stolom glumac Ginić i Duško Savatijević, đak narednik iz moje čete. Taman smo počeli da ručamo, čujemo bombe iz aviona, padaju po pijaci gde vrvi od sveta, sve naša vojska i Srbi izbeglice… Izađemo nas trojica na pijac i vidimo mnogo mrtvih ljudi, žena i vojnika, sve Srbi.”

Sledi Krf pa Solun. Živorad tu crta kulise za vojničko pozorište, igra se Veselinovićev i Brzakov „Đido”, igraju profesionalni srpski glumci. Opisi boravka u Solunu su prilično idilični, ali valja ići na front.

„Naši trubači počeše da sviraju znak za juriš, a desno od nas muzika svira Marseljezu, znači i Francuzi vrše napad. Pomislim ja u ovoj grmljavini da će ovo biti drugi Vaterlo”, seća se Živorad. „Odjednom jedna velika granata iz haubice udari ispred samog mog voda, i eksplozija me odbaci daleko natrag; tresnem o zemlju i onesvestim se.” Živoradu su oduzete noge, lekar kaže da tu ne može ništa, moraće u Solun pa u Francusku. Otpremljen je u Alžir sa drugim teškim ranjenicima, i to podmornicom.

Vrlo zanimljive susrete je imao u Alžiru. Sreo se tu i sa čuvenim kompozitorom Kamijem Sen-Sansom, slušao njegovo sviranje na klaviru, odlazili su zajedno u operu. Divno, ali kratko, valjalo je u Bizertu na brod koji će ga, izlečenog, vratiti na Solunski front. Bilo je to krajem leta 1917. godine. Živorada rasporede u topografsko odeljenje Vrhovne komande – u slikarsku sekciju. Tamo su već bili slikari Miloš Golubović i Mihailo Milovanović. Potom će doći Veljko Stojanović i Žika Lukić. Svi su oni bili ratni slikari. Umetnost se ni u ratu nije bacala na marginu. Živorad će u „Uspomenama” zabeležiti da je u Solunu svirao simfonijski orkestar sa dirigentom Stanislavom Biničkim, da je pevao poznati tenor Mijat Mijatović. Slikari su portretisali i slikali prizore iz rata. Pomenimo Živoradov tuš na papiru „Detalj jednog francuskog logora”, ugalj na papiru „Opelo poginulim vojnicima”, „Nastupanje”, ulje na platnu „Solun”, najzad i fresku „Četiri vola kralja Petra” u Sokolskom domu (po sećanju slikana 1941).

A kad je zaključeno primirje, „pozove me general Bošković i saopšti da ću ja da sproveden naše sekcije, celog topografskog odeljenja stvari, lađom do Dubrovnika”. Odatle će, sa svim tovarom, vozom do Beograda.

Politika / Boško Lomović

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *