Užička tkačnica srušena, njen ariljski pogon radi za izvoz

Užice. – Da li je bilo nužno do temelja srušiti građevine užičke fabrike “Froteks“ (najpre Tkačnica, pa “Cveta Dabić“), napravljene na obali Đetinje pre 120 godina? To pitanje se ovde ne zaboravlja od prošle jeseni, kada su sa zemljom sravnjeni ne samo oronuli zidovi preduzeća (u tranziciji gurnutog u stečaj), nego i visoki dimnjak, prepoznatljiv sa fotografija Užica. Sve zarad gradnje stambeno-poslovnog objekta na toj lokaciji.

Ovako je rušena Tkačnica u Užicu, foto S.Jovičić

Duga prošlost fabrike nalagala je da se makar neki trag, ako ne muzej tkačke tradicije, ostavi na ovom mestu s koga je sve zbrisano. Jedino su dve spomen-ploče sa objekata preduzeća sklonjene u užički muzej.

Nakon ovakvog kraja “privrednog prvenca“ možda gubi smisao pitanje zašto je država dopustila da propadne fabrika “Froteks“ koja je pravila peškire, bade mantile, platna i drugo za domaće i strano tržište. Njeni kvalitetni proizvodi (užičke kuće i u ovo vreme imaju frotire ovde pravljene s početka devedesetih) bili bi, nema sumnje, i danas traženi. Ali učinila je svoje smutna privatizacija, čiji su predvodnici ljude ubeđivali da za “Froteks“ nema ni posla ni tržišta, pa je tkačka fabrika potonula do dna.

A za to vreme jedan tekstilni pogon užičke Tkačnice, koji je ona u Arilju otvorila pre više od pola veka, modernizovan je i radi punom parom. Majka-firma sa zemljom sravnjena, ćerka-firma uspešno posluje, govore o tome u ovom kraju. S namerom da prikažu kako je načinjena greška gašenjem užičke fabrike, te da je proizvodnju u njoj, uz ulaganja u modernizaciju, možda trebalo obnoviti.

Užice, od nekadašnje goleme Tkačnice ostao je prazan plac, foto S.Jovičić

Ovaj ariljski tekstilni pogon vlasništvo je ovdašnje firme “Miteks“, osnovane 1991. osnivačkim kapitalom Milana Radovanovića i njegove supruge Mice. Mica je bila direktor “Miteksa“ sve do 2017., kada ju je na tom mestu nasledio njihov sin Ivan po diplomiranju tehnologije tekstila, a Milan je vlasnik preduzeća. Osnovna delatnost “Miteksa“ je proizvodnja tkanina i pletenih materijala, tu su i pogoni za bojenje i doradu tekstila. Firma se pročula po proizvodnji sportske opreme koju nose mnoge domaći timovi i ekipe iz okolnih država.

– Početak rada “Miteksa“ poklapa se sa vremenom poslovanja velikih tekstilnih preduzeća u Jugoslaviji i bližem okruženju, što je omogućilo da se naša firma pojavi kao kooperant nekih velikih sistema, pa tako i izgradi svoj brend. Godine 2006., u vremenu ekonomske krize i masovne privatizacije, preduzeće “Froteks“ iz Užica objavilo je prodaju svog proizvodnog pogona u Arilju. Potreba za poslovnim prostorom opredelila je preduzeća “Miteks“ i “Isak“ da apliciraju, a zatim i kupe ovaj proizvodni pogon – seća se za naš list Milan Radovanović i nastavlja:

– Ali kako duže vreme pogon nije radio, bilo je potrebno uložiti dosta truda i sredstava da se sve dovede u funkcionalno stanje. Objekti i infrastruktura su očuvani, a u međuvremenu adaptirani. Danas u ovom pogonu rade tkačke, pletačke i mašine za savremeno bojenje i doradu tekstila.

Vlasnik “Miteksa“ dodaje da je ariljski pogon bivše užičke Tkačnice nakon te privatizacije obnovio proizvodnju tekstila i tekstilnih proizvoda, pa sada u njemu posao obavlja oko 100 radnika. Proizvodi iz ovog pogona danas snabdevaju kupce u svim zemljama bivše Jugoslavije, Mađarske i Rumunije. – S tim što je za još bolje poslovne rezultate preduslov da Arilje i ovaj pogon budu gasifikovani, što bi i sa aspekta ekologije bio veliki korak – zaključuje Radovanović.

Sada u okviru Miteksa radi i za izvoz nekadasnji pogon ugašene užičke Tkačnice u Arilju, fotodokumentacija Miteksa

Ovih dana “Miteks“ je posetio penzioner Vidoje Aleksić, uvažen Ariljac koji je tokom osamdesetih osam godina bio direktor pogona o kome je reč.

– Kao dugogodišnji tekstilac nosim jako dobre utiske. Podsetio bih da je ovaj pogon bivše fabrike “Froteks“ u ariljskom naselju Cerova počeo s radom 1963. godine, njegova izgradnja delom je finansirana iz mesnog samodoprinosa. U sastavu užičke Tkačnice izrastao je u značajnog proizvođača pamučnih tkanina, oko 40 odsto je išlo u izvoz. Ovako uspešnom privatizacijom ovog pogona sačuvan je osnovni deo društvenog bogatstva koji su stvarale ranije generacije. Građevinski objekti, termotehničke instalacije, saobraćajnice,čak i deo opreme, sve je to uređeno, modernizovano i sada dobro radi – nije krio zadovoljstvo viđenim Vidoje Aleksić.

(objavila “Politika“ autor Branko Pejović)

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *