Ruše fabriku staru 119 godina

Užice. – Objekat bivše užičke Tkačnice, simbol početka industrijalizacije u ovom gradu sagrađen na razmeđu 19. i 20. veka, ruše do temelja ovih dana građevinske mašine.

Rušenje bivše tkačnice u Užicu, foto S.Jovičić

Ovdašnje preduzeće MPP “Jedinstvo“ a.d., vlasnik te građevine u ovoj deceniji, za dva-tri meseca završiće rušenje. S namerom da na tom povećem placu, na dobroj lokaciji uz gradsku plažu, bude napravljena velika stambeno-poslovna zgrada.

Tako vreme i nove potrebe trajno brišu tragove nekadašnje fabrike tekstilnih proizvoda (zvala se Tkačka radionica, pa “Cveta Dabić“, a naposletku “Froteks“), koja je poznate peškire i druge proizvode pravila do stečaja 2006. godine. Devedesete su je gurnule u poslovne teškoće, novi milenijum ju je dokrajčio.

Rušenje bivše tkačnice u Užicu, foto: Slobodan Jovičić

Odavde su stare mašine iznete pre nekoliko godina. Za rušenje su ostali samo prazni fabrički prostori i visoki dimnjak (i on će uskoro biti srušen), prepoznatljiv na mnogim fotografijama Užica.

Istorija beleži da su s kraja 19. veka užički preduzetnici, okupljeni u akcionarsko društvo, odlučili da naprave ovu fabriku (prvu ovdašnju posle fabrike čohe i ćebadi koja je ranije ugašena). Pogodovalo im je što je tada tu dobro radila i kadrove stvarala Državna tkačka škola. A kao energetski izvor za tkačnicu odabrali su za to vreme jedinstveno rešenje, pogonsku snagu planinske reke – na Đetinji sagradili prvu hidrocentralu po Teslinim principima na Balkanu, koja struju proizvodi i varoš osvetljava od 1900. Stvoreni su tako uslovi da proradi i Tkačka radionica, čiji je probni rad krenuo u maju 1901.

Ruđenje bivđe tkačnice u Užicu, foto: S.Jovičić

Štampa je o tome pisala: “Treći maj osvanuo je neobično vedar i čist. Građani i građanke u svečanom ruhu hitali su da obiđu i vide još pre vodoosvećenja fabričku zgradu koja beše iskićena mnogobrojnim trobojnicama. Građani grada Užica i ovog puta su dokazali da im ova industrijska ustanova leži na srcu, jer su došli u ogromnom broju. Za razbojima i drugim mašinama bilo je oko 90 devojaka, mahom bivših učenica Tkačke škole, koje su kako na razbojima tako i na ostalim mašinama posao obavljale na opšte zadovoljstvo“.

Kasnije se proizvodnja zahuktala , stotine žena su za razbojima radile i porodice izdržavale od zarade u tkačnici. Tokom sedamdesetih i osamdesetih, kada se fabrika zvala “Cveta Dabić“, bilo je u njoj i oko 3.000 zaposlenih. Tada, a zatim i pod imenom “Froteks“, ovde su pravljeni peškiri, bade mantili, platna i drugo za domaće i strano tržište.

Ali, iako je imala visokokvalitetne proizvode koji bi i danas bili traženi, počela je da tone u novije doba, kada se na tržištu pojavila nelojalna konkurencija u vidu novih, malih proizvođača tekstilne robe kvalitetom nedorasle onoj kakva se u užičkoj tkačnici pravila. Njima je ova fabrika smetala, a u vreme smutne privatizacije lako su se našli oni koji će tu državnu firmu gurnuti u probleme, kasnije i u stečaj.

Rušenje bivše tkačnice u Užicu, foto: Slobodan Jovičić

Kad uskoro na ovom mestu bude sagrađen novi stambeno-poslovni objekat valjda će biti ostavljen kakav trag da je tu više od veka radila nekad uspešna fabrika, sagrađena 1901., a srušena 2020. godine.

Objavila Politika, autor: Branko Pejović

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *