S liciderima duže od pola veka

Kruščica kod Arilja – Kao kolač licidera sladak je i čvrst zajednički život Vide i Borka Zimonjića iz sela Kruščica kod Arilja. Približavaju se obeležavanju šeste decenije skladnog braka, a duže od pola veka bave se liciderskim zanatom.

Vida i Borko Zimonjić sa svojim šarenim kolačima (Foto: lična arhiva)

Taj tradicionalni zanat odabrali su spletom životnih okolnosti. Jer život u planinskom kraju ne daje previše mogućnosti, uglavnom u poljoprivredi.

– Posle porodične deobe mi smo imali malo imanja, a deca su nam dolazila na svet, pa je trebalo misliti o budućnosti. U to vreme bilo je prilično vašara širom Srbije, te nam se liciderski zanat učinio unosnim – seća se Borko.

Prvo su prodavali tuđu robu: svilene bombone požeškog majstora Sretena Vukovića i liciderske kolače Milana Arsovića iz susednog sela Ravni. A kako je Vida u školi bila odličan đak, vrlo lako je položila ispit kojim joj je utvrđena „stručna osposobljenost za vršenje zanatske delatnosti licidera – struke prehrambene”, navodi se u njenom uverenju br. 2518 od 22. aprila 1965. godine. Zimonjići su tako postali zanatlije, stupili u proizvodnju i prodaju licidera.

– Nije bilo lako. Ljudi u selima imali su veća imanja i mnogo stoke, a zanati su ipak bili za varošice i gradove. Najpre je radionicu trebalo opremiti kalupima i drugim alatima potrebnim za ručnu izradu „šarenih kolača”, kako su ih zvali u to vreme. Naravno, i zadovoljiti inspekcijske uslove, pa tek onda misliti o prodaji. A vašara je bilo mnogo od proleća do jeseni, skoro svakog crkvenog praznika i nedelje u Kruščici, obližnjem Severovu, Ravnima, Sirogojnu… Zimi su svake subote bile igranke sa priredbama i lutrijom – seća se Vida.

Tu su ona i njen Borko prodavali razne liciderske kolače i kolačiće: u obliku srca, kao nanizane bombone što se nose oko vrata, pa četvrtaste sa sličicom, svakojake.

– Najčešće su to bila srca sa malim ogledalom koja su momci kupovali devojkama i tako im izražavali ljubav. Zatim svilene bombone raznih oblika i pakovanja, a za piće klakeri – kažu Zimonjići.

Nekad su ti proizvodi bili primamljivi za ljude sa sela, udaljene od prodavnica i slatkiša, pa je i zarada bila dobra. Borko i Vida izdržavali su od tog zanata seosko domaćinstvo i školovali svoje troje dece. Ali već osamdesetih mladi sa sela počinju da odlaze u gradove, pa vašari postaju ređi, vremenom i nestaju.

– No, nismo stali s liciderima. Za njih počinju da se interesuju u Sirogojnu, gde su se bavili predstavljanjem i čuvanjem starih zanata, zaslugom najpre Dobrile Smiljanić, pa kasnije Muzeja „Staro selo”. Tada znatno usavršavamo liciderski zanat i naši proizvodi učestvuju i na sajmovima van Srbije, te na manifestacijama koje „Staro selo” organizuje. U to vreme je otvoren i „Beoizlog” Kulturnog centra u Beogradu, gde se od ponude proizvoda starih zanata do danas održala prodaja liciderskih srca. A prodaje je bilo i na Zlatiboru, u Mokroj Gori, Sarajevu. Ipak, kad pričamo o ovom zanatu, uvek prva sećanja bude vašari i igranke: s muzikom, narodnim kolom, gde deca trčkaraju unaokolo, a stariji razgovaraju. I svi dolaze do naše tezge da kupuju kolače i klakere – kazuje Vida.

Nisu licideri jedino njihovo umeće. Borko je u mladosti u duvačkom orkestru svirao trubu, a Vida je šila, štrikala na mašini, ručno plela „Sirogojno” džempere koje i danas plete. NJih dvoje sada žive sami u svom domaćinstvu u Kruščici, zagledani u bisernočiste vode Rzava. I dalje, koliko stignu, održavaju poluvekovni zanat, ali deca, unuci i praunuci nisu preterano zainteresovani da ga nastave. No, baba i deda potajno se nadaju da će se neko od mlađih ipak odlučiti za licidere.

Politika / Branko Pejović

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *