Prva sreda u mesecu za merak uz harmoniku

Užice – Sreda je uveče, prva u oktobru, a u kafani “Zora“ kod užičke pijace svirka i pesma. Odmerena, bez ozvučenja. Prsti vešto po dirkama harmonika prebiraju, složni muški glasovi pevaju. Na repertoaru su samo stare narodne, nema turbo-folka. Trenutak za užitak, kafanski merak.

Druženje u užićkoj kafani Zora, foto: Grozdomir Gradinčević

Skup je to užičkih harmonikaša, uglavnom veterana. Redak, ali redovan. Svake prve srede u mesecu okupljaju se oni u ovoj kafani koja je lokal u kući jednog od njih, harmonikaša Ranka Rosića. Već duže od decenije ne propuštaju nijednu prvu sredu. Druženje kolega u večeri lepe pesme postalo je njihova jedinstvena tradicija koja se ne prekida.

Desetak je stalnih članova tog druženja i još toliko “pridruženih“ (uglavnom iskusnih muzičara koje privlači ovo okupljanje): stalni su harmonikaši Ranko Rosić, njegov kum Ljubiša Slović, Slobodan Marjanović, Dragan Bondžulić, Krsta Virić, Milorad Đurović Đuro, Mićo Janković, Saša Jevtić Šulc, Miloš Marković (kad dođe iz Kanade gde živi), kao i pevač iz njihove branše Milan Đorđević Šaban (koji za sebe kaže da je jedini policajac koji uveseljava narod). “Pridruženi“ ovom harmonikaškom okupljanju su Miloš Poznanović zvani Mišo Tamburica, bas primaš Dušan Glogovac zvani Pero, pevač Dragiša Čolić Čola, kontrabasista Zoran Milanović Ćizo, a u društvo navraćaju i ljubitelji muzike Milovan Radojičić Roja, Zoran Žunić Žuna i drugi.

Okupe se ovde ovi Užičani u sredu oko četiri popodne, kad je pijaca pri kraju rada pa pijačari u “Zoru“ tada uglavnom ne svraćaju. Pre svirke meze je obavezno, svi pojedu i popiju, sve umereno. S tim što nema čašćavanja: ceh bratski podele i na kraju druženja plate. Onda harmonike u ruke, pročiste glasove, pa s pesmom i svirkom satima. Sve do deset uveče, ali nema duže, da glasna muzika ne ometa noćni odmor komšija.

S harmonikom su se srodili, ni broja se ne zna veseljima na kojima su svirali. Vikendom uz muziku, radnim danima na posao: radili su kao trgovci, bravari, strugari, vozači… Sada u penziji mirnije žive, proredile su se svirke za harmonikaše meraklije. Posao preuzeli mlađi muzičari sa električnim klavijaturama i svadbarski orkestri s bučnim ozvučenjima. Harmonika je, ipak, posebna – ona svira i dušu dira.

Deo ekipe harmonika B9a na druženju u užikoj kafani Zora, foto: Grozdomir Gradinčević

Začas su te večeri u “Zori“ sa tri-četiri harmonike koje sviraju na smenu napravili dobar štimung. Vrcaju anegdote sa svirki, sećaju se avantura i dogodovština. Smeh i erska šala. A svi lepo pevaju, milina slušati.

“Pokraj puta rodila jabuka“, narodna je pesma kojom obično počinju ovo druženje. Razvukli “dugmetare“ bivši trgovci bivše “Gradine“ Ranko i Slobo, a Mićo klavirsku harmoniku, cela kafana peva. Ređaju se stare meraklijske: “Aj čija frula“, pa “Selo moje kraj Morave“ sa stihom “Harmonika svira i kolo se vije, igraju ga momci Šumadije“, zatim “Oj livado uspomeno stara“, veteranska “Kada moja mladost prođe“, momačka “Po selu se priča da se ženim ja“, stara i malo znana “Kad su laste odletele“ kojoj draž daje baršunast pevački glas Krste Virića…

Ima i sevdaha, “Ah meraka u večeri rane“ sa dušom je zapevao Ljubiša Slović. Svi mu se pridružuju u pesmi “Harmoniko moja“, kako i ne bi uz tu “himnu“. Onda šlager večeri, davnašnja pesma “Plava lampa“, kojoj su se svi obradovali i zapevali: “Plava lampa i u njoj gas, dođi dragi večeras“.

– Pola veka već sviram harmoniku, od početka sam na ovom lepom druženju. Prva sreda se ne propušta. Za nas muzičare sredom je i manje svirki pa uvek svi dođu. Druženje nas okrepi, uživamo u muzici i lepom raspoloženju. Retke narodne pesme “vadimo iz naftalina“. Mlađi harmonikaši su čuli za ovo naše okupljanje, poneki i svrate, zasviraju s nama. Ovako ćemo dok bude snage i volje – kazuje vitalni Ljubiša Slović kome su 72 godine, a harmonika mu, izgleda, ne da da ostari.

Harmonikaši na druženju u užićkoj kafani Zora, foto: Grozdomir Gradinčević

Kažu da dugu istorija ima harmonika u Užicu, svira se ceo vek, o čemu najviše zna jedan od “pridruženih“ učesnika ovog druženja Mišo Poznanović, čiji nadimak Tamburica otkriva po čemu je poznat u muzičkom svetu. On je kao istraživač istorije grada pripremio sadržajan materijal za knjigu o užičkim harmonikašima. Od prvih svirača tog instrumenta do sadašnjih, sa oko 300 biografija. Ne bude li uspeo da to pretvori u knjigu pokloniće užičkom arhivu ovaj materijal, da se pamti ko je, kako i kada najbolje uveseljavao Ere.

I proleteše, tako, sati u lepom raspoloženju, stiže i kraj druženju harmonikaša u kafani “Zora“. Do novog muzičkog sastanka, prve srede u novembru, prilično će vode proteći Đetinjom. Taman da se ove meraklije užele ponovnog viđenja i dobre pesme.

Objavila “Politika“, autor teksta Branko Pejović

Ostavite odgovor

Komentari objavljeni na portalu PressLider nisu stav vlasnika, niti redakcije portala. Molimo Vas da prilikom komentarisanja tekstova ne koristite govor mržnje, pretnje, psovke, kao ni uvrede na verskoj, nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi. Zabranjeno je postavljanje reklamnih linkova, kao i pornografskog i politički ekstremnog sadržaja. Redakcija PressLider zadržava pravo da ne objavi komentare neprimerenog sadržaja, kao i one koji sadrže osvrt na nečiji privatan život i ličnost.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *